HVAR, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; 299,6 km2 (dug 67,5 km, najveca sirina 10,5 km); 11 459 stan. Pred zapadnim dijelom južne obale Hvara su Pakleni otoci, a pred srednjim otok Scedro. Po sredini Hvara pruža se bilo s najvisim vrhom Sveti Nikola (628 m); sjeverno od njega je plodno Velo polje. Sjeverna obala otoka, s velikim Starigradskim zaljevom i nizom uvala, mnogo je razvedenija od južne.
Temperatura zraka tijekom zimskih mjeseci iznosi 9,1 °C, prosjecna temperatura zraka tijekom sijecnja 8,4 °C, a u srpnju 24,8 °C.

Uz goli kamenjar mjestimice ima makije i gariga; u nižim podrucjima raste cesvina, alepski bor i dr. Povrsinskih vodenih tokova na otoku nema; na kontaktu dolomita i flisnih lapora izbijaju manji izvori. Jedini veci izvor je kraj Jelse, odakle ide vodovod do grada Hvara. Najveci broj naselja razvio se oko Velog polja; veca naselja leže uz obalu (Hvar, Stari Grad, Jelsa, Vrboska). Gospodarska je osnova turizam, poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, te posebno sadnja ružmarina i lavande; ribolov je dopunsko zanimanje poljoprivrednog stanovnistva. Turizam je osobito razvijen u gradu Hvaru i u Jelsi; moderne marine izgradene su u Vrboskoj i na Paklenim otocima. Veca naselja na otoku spojena su regionalnom prometnicom (Hvar-Stari Grad-Jelsa-Bogomolje-Sucuraj). Trajektna veza preko Hvara, Sucuraja i Staroga Grada.

Hvar je naseljen vec u pretpovijesno doba (spilje Grapceva i Pokrivenik, s obojenom keramikom). Poslije su otok naselili Iliri, koji su se na pocetku ¨IV. st. sukobili s Grcima, kad su poceli kolonizirati otok. Ilirima pripadaju brojne gomile na otoku. Hvar je, uz Korculu i Vis, primio grcke naseljenike, ali je jedini imao jonsku naseobinu (Pharos, danas Stari Grad). Od stare kolonije sacuvali su se dijelom zidovi, grobovi s keramikom apulskog podrijetla i brojni natpisi.

izvor: www.croatia.hr